zbrojit

Czech

Etymology

    From z- + brojit.

    Pronunciation

    • IPA(key): [ˈzbrojɪt]

    Verb

    zbrojit impf

    1. to arm

    Conjugation

    Conjugation of zbrojit
    infinitive zbrojit, zbrojiti active adjective zbrojící


    verbal noun zbrojení passive adjective zbrojený
    present forms indicative imperative
    singular plural singular plural
    1st person zbrojím zbrojíme — zbrojme
    2nd person zbrojíš zbrojíte zbroj zbrojte
    3rd person zbrojí zbrojí — —

    The future tense: a combination of a future form of být + infinitive zbrojit.

    participles past participles passive participles
    singular plural singular plural
    masculine animate zbrojil zbrojili zbrojen zbrojeni
    masculine inanimate zbrojily zbrojeny
    feminine zbrojila zbrojena
    neuter zbrojilo zbrojila zbrojeno zbrojena
    transgressives present past
    masculine singular zbroje —
    feminine + neuter singular zbrojíc —
    plural zbrojíce —

    Derived terms

    verbs

    Further reading