slučaj

Serbo-Croatian

Etymology

Borrowed from Russian случай (slučaj).[1] First attested in 1783[2]

Pronunciation

  • IPA(key): /slût͡ʃaːj/
  • Hyphenation: slu‧čaj

Noun

slȕčāj m inan (Cyrillic spelling слу̏ча̄ј)

  1. case (one of several similar instances or events which are being studied and compared), occurrence, event, incident
    za svȁkī slȕčāj ― as a precaution, just in case
    smȑtnī slȕčāj ― a fatality
    u nȃjboljēm/nȃjgorēm slȕčāju ― at best/worst, in best/worst case
    ù tom slučáju ― in that case
    u svȁkom slȕčāju (slučáju) ― in either case, either way
    od slȕčāja do slȕčāja ― on a case by case basis
    pȗkīm slȕčājem ― by pure chance

Declension

Declension of slučaj (long plural, mobile accent – classical norm)
singular plural
nominative slȕčāj slȕčajevi
genitive slȕčāja slučajévā
dative slȕčāju slučajèvima
accusative slȕčāj slȕčajeve
vocative slȕčāju slȕčajevi
locative slučáju slučajèvima
instrumental slȕčājem slučajèvima
Declension of slučaj (long plural, fixed accent – younger variant)
singular plural
nominative slȕčāj slȕčajevi
genitive slȕčāja slȕčajēvā
dative slȕčāju slȕčajevima
accusative slȕčāj slȕčajeve
vocative slȕčāju slȕčajevi
locative slȕčāju slȕčajevima
instrumental slȕčājem slȕčajevima

References

  1. ^ Matasović, Ranko, Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk (2021), “slȕčāj”, in Matasović, Ranko, editor, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volume II: O – Ž, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 358
  2. ^ Josip Hamm, editor (1955–1956), “slučaj”, in Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika‎[1] (in Serbo-Croatian), volume 15, Zagreb: JAZU, page 609