zvono

Serbo-Croatian

Etymology

Inherited from Proto-Slavic *zvonъ.[1] First attested in the 13th century.

Pronunciation

  • IPA(key): /zʋôno/
  • Hyphenation: zvo‧no

Noun

zvȍno n (Cyrillic spelling зво̏но)

  1. bell

Declension

Declension of zvono
singular plural
nominative zvȍno zvòna
genitive zvȍna zvónā
dative zvȍnu zvònima
accusative zvȍno zvòna
vocative zvȍno zvòna
locative zvȍnu zvònima
instrumental zvȍnom zvònima

References

  1. ^ Matasović, Ranko, Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk (2021), “žustar”, in Matasović, Ranko, editor, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volume II: O – Ž, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 611

Further reading

  • “звоно”, in Raskovnik [Dictionary portal Raskovnik of the Institute for the Serbian Language, Serbian Academy of Sciences and Arts] (in Serbo-Croatian), http://raskovnik.org, 2015–2026
  • “zvono”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2026