prednost
See also: přednost
Serbo-Croatian
Etymology
Borrowed from Czech přednost.[1] First attested in c. 1830.
Pronunciation
- IPA(key): /prêdnoːst/
- Hyphenation: pred‧nost
Noun
prȅdnōst f (Cyrillic spelling пре̏дно̄ст)
- advantage
- prednosti i mane
- advantages and disavantages
- precedence, primacy
- imati prednost — to have precedence
Declension
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | prȅdnōst | prȅdnosti |
| genitive | prȅdnosti | prednòstī |
| dative | prȅdnosti | prednòstima |
| accusative | prȅdnōst | prȅdnosti |
| vocative | prȅdnosti | prȅdnosti |
| locative | prednòsti | prednòstima |
| instrumental | prȅdnošću | prednòstima |
References
- ^ Matasović, Ranko, Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk (2021), “prȅdnōst”, in Matasović, Ranko, editor, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volume II: O – Ž, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 197
Further reading
- Matea Birtić et al. (2012), “prednost”, in Školski rječnik hrvatskoga jezika [School Dictionary of the Croatian Language] (in Serbo-Croatian), Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje [Institute of the Croatian Language and Linguistics]; Školska knjiga