prednost

See also: přednost

Serbo-Croatian

Etymology

Borrowed from Czech přednost.[1] First attested in c. 1830.

Pronunciation

  • IPA(key): /prêdnoːst/
  • Hyphenation: pred‧nost

Noun

prȅdnōst f (Cyrillic spelling пре̏дно̄ст)

  1. advantage
    prednosti i mane
    advantages and disavantages
  2. precedence, primacy
    imati prednost — to have precedence

Declension

Declension of prednost
singular plural
nominative prȅdnōst prȅdnosti
genitive prȅdnosti prednòstī
dative prȅdnosti prednòstima
accusative prȅdnōst prȅdnosti
vocative prȅdnosti prȅdnosti
locative prednòsti prednòstima
instrumental prȅdnošću prednòstima

References

  1. ^ Matasović, Ranko, Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk (2021), “prȅdnōst”, in Matasović, Ranko, editor, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volume II: O – Ž, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 197

Further reading

  • Matea Birtić et al. (2012), “prednost”, in Školski rječnik hrvatskoga jezika [School Dictionary of the Croatian Language] (in Serbo-Croatian), Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje [Institute of the Croatian Language and Linguistics]; Školska knjiga