omofon
Romanian
Etymology
Borrowed from French homophone.
Adjective
omofon m or n (feminine singular omofonă, masculine plural omofoni, feminine/neuter plural omofone)
Declension
| singular | plural | ||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| masculine | neuter | feminine | masculine | neuter | feminine | ||
| nominative- accusative |
indefinite | omofon | omofonă | omofoni | omofone | ||
| definite | omofonul | omofona | omofonii | omofonele | |||
| genitive- dative |
indefinite | omofon | omofone | omofoni | omofone | ||
| definite | omofonului | omofonei | omofonilor | omofonelor | |||