nacija

See also: nācijā and nācija

Hungarian

Etymology

naci +‎ -ja (“his/her/its”, possessive suffix)

Pronunciation

  • IPA(key): [ˈnɒt͡sijɒ]
  • Hyphenation: na‧ci‧ja

Noun

nacija

  1. third-person singular single-possession possessive of naci

Declension

Inflection (stem in long/high vowel, back harmony)
singular plural
nominative nacija —
accusative naciját —
dative nacijának —
instrumental nacijával —
causal-final nacijáért —
translative nacijává —
terminative nacijáig —
essive-formal nacijaként —
essive-modal nacijául —
inessive nacijában —
superessive naciján —
adessive nacijánál —
illative nacijába —
sublative nacijára —
allative nacijához —
elative nacijából —
delative nacijáról —
ablative nacijától —
non-attributive
possessive – singular
nacijáé —
non-attributive
possessive – plural
nacijáéi —

Serbo-Croatian

Etymology

From Latin nātiō (“nation”).[1]

Pronunciation

  • IPA(key): /nâːt͡sija/
  • Hyphenation: na‧ci‧ja
  • Rhymes: -ija

Noun

nȃcija f (Cyrillic spelling на̑ција)

  1. nation

Declension

Declension of nacija
singular plural
nominative nacija nacije
genitive nacije nacija
dative naciji nacijama
accusative naciju nacije
vocative nacijo nacije
locative naciji nacijama
instrumental nacijom nacijama

Derived terms

References

  1. ^ Matasović, Ranko, Dunja Brozović Rončević, Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk (2016), “nacija”, in Matasović, Ranko, editor, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volume I: A – Nj, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 649