konjic
See also: konjić
Serbo-Croatian
Etymology
From konj + -ic (diminutive suffix).
Noun
kȍnjīc m inan (Cyrillic spelling ко̏њӣц)
Declension
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | kȍnjīc | kȍnjīci |
| genitive | kȍnjīca | konjícā |
| dative | kȍnjīcu | kȍnjīcima |
| accusative | kȍnjīca | kȍnjīci |
| vocative | kȍnjīcu | kȍnjīci |
| locative | kȍnjīcu | kȍnjīcima |
| instrumental | kȍnjīcem | kȍnjīcima |
Further reading
- Pero Budmani, editor (1898–1903), “konjic”, in Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika[1] (in Serbo-Croatian), volume 5, Zagreb: JAZU, page 285