konjic

See also: konjić

Serbo-Croatian

Etymology

From konj +‎ -ic (diminutive suffix).

Noun

kȍnjīc m inan (Cyrillic spelling ко̏њӣц)

  1. (expressive) diminutive of konj: a little horse

Declension

Declension of konjic
singular plural
nominative kȍnjīc kȍnjīci
genitive kȍnjīca konjícā
dative kȍnjīcu kȍnjīcima
accusative kȍnjīca kȍnjīci
vocative kȍnjīcu kȍnjīci
locative kȍnjīcu kȍnjīcima
instrumental kȍnjīcem kȍnjīcima

Further reading

  • Pero Budmani, editor (1898–1903), “konjic”, in Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika‎[1] (in Serbo-Croatian), volume 5, Zagreb: JAZU, page 285